Što reći? Od sparine ne osjećam se baš normalno. Mislim, napolju je čak super, ima i vjetra. A u mome uredu.... strahota! Sjedim se i cijedim se kao voštana figura u Muzeju madame Tissout... Prebirem po nekim skicama, nalazim upravo jednu napravljenu za strip "Tri panja na otoku sreće". Gledajući crtež, očekujem kako će netko dobiti udarac s leđa.



Republika Jerguzovac ima ozbiljni problem i traže podršku čitalaca njihovog bloga, podržite ih ako možete..... http://jerguzovac.blog.hr

32960

Noćas otišlo gorivo. Čujem od radnika na INI, već se zna da gorivo u roku dva tjedna opet ide sa cijenom gore. Dobio sam opomenu za plin, za struju, za telefon, za vodu. Za plin je rata nekih 600 kn (od travnja, kuham kavu i ručak na plin), pa nekih skoro 300 kn neke razlike?!?, pa oko 40 kuna što sam kasnio sa plaćanjem zadnje 3 rate. Kada je majstor očitavao vodu neki dan, reče mi značajno: ".... toliko kubika!".... a ja ponovim zbunjeno za njim. Kada je otišao, odem ja iza u vrt, po prostorijama kuće. Stvarno, nigdje nisam vidio gradski bazen u dvorištu, što bi se reklo po potrošnji vode. A po potrošnji vode stiže i obračun za odvod tih voda, pa za neko pročišćavanje, pa za održavanje, za održavanje pročišćavanja, za.....Računi za telefon, internet.... eto, sada se namaknula i potreba za dopunskim zdravstvenim osiguranjem. Da mi je znati gdje ode onih 3000 kn što mi odbijaju od plaće godinama? Dva kredita, čiji su iznosi...pfuuuu. I minus u banci na kredit, to mi je treći.... Jeste da sam hrpu toga i platio, ali vole ljudi slati. Troškovi života mene i obitelji već godinama su iznad mojih primanja, ali eto, snalazim se.... Obračun sindikalne košarice - može, al samo u jednoj trgovini, i to ni najosnovnije. Pribor za higijenu, hrana, režije.... želja mi je djecu odvesti u kino da vide taj gušt, na Plitvička jezera, na takvo jedno odredište kao što je more.... pa se sjetim da nemam svoje apartmane ni otoke, pošto je gorivo i cestarine i još 7-8 dadžbina na ceste naplaćene kroz poreze i registraciju pa tek onda prolazak kroz kućice, pošto je hrana, sok, jedan dan boravka na moru. Izgleda da sam nesposoban privrijediti toliko da ispunim čuvenu sindikalnu košaricu.
Velike poglavice, njih veliki broj (izuzev u vrijeme kada trebaju sjediti tamo gdje smo ih stavili) slažu se da je zabrinjavajuće i pojedu svoj obilni ručak za 4 kune. I zaborave nam povećavati plaću shodno rastu troškovima života. Svoju povećaju makar četiri puta godišnje... Da mi je njihov mozak samo 5 minuta pa da se odmorim. I da mi je doživiti da ih gledam kao zvijezde u BigBrother showu "Preživi!".
A govorio sam ja.... još 1993. godine. Evo i karikature, tko ne vjeruje!


Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, postavit će crtež kada nam se kompjuter na koji ide skener, vrati sa popravka, posjetite ga ako već niste:
Tommy design


P.S. Tommy hoće gitaru za kraj školske godine. Slušam konstrukivne prijedloge.

32770

Davno je bila 1992. godina. Stvarno davno.... u čem je razlika u meni onda i sada? Onda mi je mozak radio 100 na sat. Evo jedne male karikaturice iz toga vremena.....



Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, konačno je postavio crtež:
Tommy design


32600

Eto, došlo vrijeme za obljetnicu. 200-ti post je ovdje, pred Vama, bez kojih ovaj blog ne bi ni postojao. Prvi je post postavljen od strane prijatelja 1971 dana 30.04.2007. g., koji me je ujedno i nagovorio na taj poduhvat i uložio je puno truda prvo nagovarajući me, a zatim sprovodeći izradu bloga.

Kada je osvanuo 100-ti post po redu dana 11.11.2007. godine, na blogu po statistikama Blog.hr-a osvanulo je 1529 komentara, na brojaču realnih 15957 posjeta (jer je bio startan sa nule, a ne od npr. broja 50000....rekord je 12 posjetilaca odjednom i najbliži zamijećeni broj je 9 posjetilaca odjednom.... u "Statistikama" piše od prvog do ovog posta "Vaš blog se nalazi na 'Almost' Cool listi". . Posjeta iz 54 zemalja svijeta....
Pitao sam posjetioce, drage prijatelje znane i neznane, što bi voljeli za 100- ti post. Odgovori šaroliki: štuke od 100 cm, logoraši, moj dvojnik, autoportret, okruglo, zgodna ženska koja je uz to i zapaljiva (npr. formulacija - ne baš pametna plavuša nimfomanka, kći vlasnika pivovare:-)) itd....da sluša The Karambol, Septicu....sise, sise, žica pa opet sise.... skupljao sam želje i izrodio crtajući vaše čudovište! Evo, gospodo, ovo ste vi tražili - You Asked For It!!! Postali ste majka! Pa sam sve to probao i nacrtati, a izgledalo je otprilike ovako:

Kakva je situacija danas, prilikom pisanja 200-tog posta? Po brojaču 32400 posjeta, ukupno postova: 214 (znači, nekoliko sam Vam ih utajio, hihi), broj postova u zadnjih 30 dana: 11, broj postova u tekućem mjesecu: 8... mjesec s najviše objavljenih postova: studeni, 2007. (26 postova)...U koje doba dana najčešće pišem postove: tijekom noći (22 - 7 sati) i oko podneva (11 - 14 sati)... ukupno komentara ostavljenih na blogu: 2556....Vaš blog postoji 12 mjesec(i) i 20 dan(a). Vaš blog se nalazi na 'Almost' Cool listi. Posjeta iz - 85 zemalja svijeta!!! 31 zemlja više od 100-tog bloga! Uglavnom postove objavljujem u kategorijama Umjetnost-Seks-Internet ili Umjetnost-Humor-Internet.... zato jer nema kategorije "Strip", što je zanimljivo jer imaju kategorije posvećene fotografiji, filmu, književnosti.

Što se sve desilo pozitivno od pokretanja bloga? Izdao sam strip-album "Einstein World" i strip-projekt "Ovčara - krik u noći", ilustrirao par knjiga, našao nove suradnike, nagovorio sina Tommyja da otvori blog sa svojim radovima a i sam sam otvorio još dva bloga..... položio sam ribočuvarski ispit i postao čak i ribočuvar - volonter.... proputovao malo svijeta zbog ribolova, bio na više ribolovnih takmičenja.... radio na osmišljavanju ribolovnih mamaca... objavio hrpu tekstova u časopisima, ilustracija i fotografija... održao gomilu promocija, medijskih nastupa (tv, radio, novine, časopisi) u svezi izdanja tih stripova i poradi crtanja fotorobota... učestvovao u radu na seriji dokumentaraca o Vukovaru kao suradnik i ilustrator....pobjedio na natječaju za cover singla "The Karambola"... doživio snimanje dokumentarnog filma o meni kao osobi koje će dvije godine pratiti moj rad, hobije, aktivnosti.... doživio prodaju prvoga izdanja strip-projekta "Ovčara-krik u noći" i tiskanje drugog izdanja (prošlo je neprimjetno).... dobrovoljni davaoc krvi... član nadzornog odbora CK Vukovar....ma, još puno toga, tko će se svega toga sjetiti.

Trudio sam se obići sve one koji su obilazili i moj blog i ostavljati im komentare kao što su oni ostavljali meni, kao i ostale koji su prošli blog a da nisu ostavili ni jedan jedini trag svoje pažnje, kao što se i meni zbog velike žurbe poradi puno obaveza znalo desiti. Nekada nisam duže vrijeme uspijevao ostaviti post ni komentare.

Što je aktualno od planova za budućnost? Ne bih ih baš sve izlagao, imam nezgodnih iskustava od "prijatelja" koji su mi zabili nož u leđa. Radim na velikom strip-projektu za Dansku, uskoro u "Športskom ribolovu" završavam strip "Tri panja na otoku sreće" i krećem sa novim stripom, radim na jednom projektu - knjizi podržanom od Vlade RH, pišem enciklopediju o ribolovu eto već treću godinu za redom, skupljam materijale i radim ilustracije, radim na stripu o Vukovaru već četvrtu godinu, te na novom strip-projektu o zločinima počinjenim u Vukovaru tijekom 1991. godine kao i na izdanju strip-projekta "Ovčara-krik u noći"na engleskom, koji je naručen. I dalje svojim aktivnostima doprinositi snimanju dokumentarca u izvedbi NPP-a. Uz sve to, planiram i dalje raditi svoj posao - posao u MUP RH-u. Ponosim se i malim stvarima, naprimjer tim što sam danas sa još 317 svojih kolega dao uzorke krvi Zakladi Ana Rukavina....

Molim Vas (pojedince) i nadalje da mi ne šaljete lance sreće, jer iako nijednu poruku nisam razaslao dalje, nisu mi otpala jaja, ispale oči, krava krepala, kuća se raspala, itd. Ne želim, prijaviti ću kao spam i obrisati svaki nacionalistički komentar ostavljen na blogu....

Neću danas crtati čudovišta za ovaj, 200-ti post, već postavljam jedan crtež iz 1988. godine koji sam kombinirao sa Vama. Hvala na Vašoj pažnji, volim Vas i poštujem sve, čitamo se i dalje.

Vaš MIKKE MUSSE


32400

Baš je tako kako piše. Ovo je 199 post, a ja nemam ideje što da postavim za 200-ti post. Možda da nastavim od 201, kao da se ništa nije dogodilo. Pišem ovo i u kućicama blog editora ovako piše: Novi post - Objavljeni (199) - Skice (14) - Otpad (5) - Uređivanje posta. Kada to vidim, onda mogu reći da očigledno imam vremena, a ne baš kako stalno kukam.....

Ovaj crtež ovdje nastao je 1992. godine, kao podloga zahvalnice, a predstavlja tadašnju granicu između Hrvatske i tzv. SAO Krajine, odnosno liniju razgraničenja Vinkovci - Mirkovci. Sa svim svojim detaljima - razbacanim gelerima, postavljenim minama i klopkama. Znam jednoga koji je tada sjeo na cestu i crtao skicu za crtež u olovci.... u uniformi. I onda netko kaže da je život nas umjetnika lagan, pih!



32190

Htio ne htio, moram se malo vratiti na ribolov. Ovo je ilustracija uz jedan od mojih novih tekstova za Športski ribolov. Naziv ilustracije je: "Ribokradica - marka: lopuža jedna najobičnija", a prikazuje ribokradice koje se čak skidaju do gola i plaze po plitkoj vodi da bi ukrali šarane u mrijestu. Normalno, ne mogu staviti cijeli tekst jer tek treba biti objavljen, ali mogu staviti isječak iz teksta koji opisuje takve lopove, citat: "Nakon nekog vremena iz potopljene šume, s mjesta udaljenog od nas oko 500 metara, vidimo dva potpuno gola krivolovca kako bježe, obojica nose na ramenu vreće sa šaranima i ulijeću među kuće u selu. Nema šanse da ih sustignemo. Neka objasne suseljanima što su goli radili u šumi. I zašto im se voda i sluz cijedi iz stražnjice."

Vidim, ništa bez tehnologije.... pošto pripremljenih postova o Švedskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj ima još puno, a ovo je ipak blog posvećen stripu i ilustracijama, sve o ribolovu selim na svoj novi blog otvoren na adresi: Ribe i ribolov. Tamo ću u dogledno vrijeme nastaviti s postovima o ribolovu u Švedskoj, obzirom da moram dobro pripremiti priloge i fotke. Nadam se da ćete me i tamo posjetiti!

Ovo mi je 197-i objavljeni post, oko 30 sam ih napisao i izbrisao...ali, uskoro će izaći 200-ti post! Nemam ideje što će biti, ali primam sugestije.

Danas sam htio ovdje postaviti jedan crtež, ali moj kompjuter se toliko nauživao virusa da browser u ImageShacku ni TinyPicu neće otvoriti dokument. I nadalje ih se ne mogu riješiti, kako stvari stoje.

31985

PETI DAN – MORRUM

MORRUM se inače piše tako da iznad "O" budu 2 točkice, ali to stvarno ne znam izvesti na tipkovnici.....
Sveta mušičarska rijeka Morrum poznata je po migraciji lososa, odnosno jedino njome lososi migriraju u more. Dolaskom tamo nismo baš tek tako došli do dozvole koja inače dođe 100 E a može se dobiti ako si se za ribolov predbilježio prije ili ako kojim slučajem ima koja dozvola viška. Da nije bilo starog dobrog Doka maunu bi lovili na Morrumu. Samo njegov kulturni pristup, poznavanje stranih jezika i dijeljenje komplimenata starijoj gospođi na šalteru za prodaju karata i informacije na ulasku u muzej u „Laxens Hus“-u (kuća lososa) zaslužni su što smo dobili priliku loviti na Morrumu. Ista nas je pitala odakle smo, Dok joj kaže da smo iz «Kroatie» na što smo pomislili da li ona uopće zna gdje je Hrvatska. Međutim, očigledno je da je znala jer je spomenula rat. Uz dogovor sa svojim šefom, rekla nam je da s obzirom da smo došli izdaleka da nam mogu pomoći jedino tako da nam ponude poludnevnu dozvolu za 50 E po glavi, s tim da ribolov počinje točno u 16,00 sati i mora završiti točno u 20,00 sati. Složili smo se sa njom uz uzdah olakšanja. Naknadno je zvala Doka i rekla mu, opet pošto smo došli izdaleka, da nam dozvoljavaju da produžimo ribolov tj. da možemo loviti od 16,00 do 23,00 sati i da će nam sniziti cijenu dozvole po glavi za 10 E.

Podatak da je jučer uhvaćen samo jedan losos nije nas obeshrabrio. Bili smo uvjereni da će danas biti uhvaćeno makar tri; svatko od nas po jednog, neka bude i mali od 5 kg ali da bude losos. Bili smo puni nade jer nam je rečeno da rijekom putuju primjerci od 20-30 kg, da su ogromni. To smo se uvjerili i sami jer smo vidjeli kako se izbacuju. Taj doživljaj je malo teže opisati: prvo se čuje zvuk kao da je neki manijak opalio velikom lopatom za snijeg po površini, zatim losos iskoči i po ulasku u vodu čuje se nešto nalik na „Bljooomp“ a na mjestu gdje je tjelesina ušla nazad u vodu ostane rupa na površini makar 2 sekunde! Izaziva strahopoštovanje.
Što još ima zanimljivoga? Imali smo vremena, bilo je tek 13,00 sati pa smo malo gledali. Pogledali smo muzej, najvećeg prepariranog lososa od 36 kg, akvarij sa 7 vrsta grabežljivaca koji žive u rijeci, izložbu varalica kojima je lovljeno na rijeci…Za one koji ne vjeruju da ima lososa u rijeci postoji ogroman pothvatač koji se postavi pred jedan od brzaka i ako u roku od minute u njemu nema ni jednog lososa, znak je da u rijeci te ribe nema. Divlje patke su pitome u toj mjeri da bi pokoju trebalo i nogom odmaknuti dok se hoda. Dnevna dozvole je skoro A5 formata, na njoj su podaci ribiča i ostali podaci, utaknuta je u najlon sa gumicom kojom se dozvola zakači na alku na leđima prsluka.

Ribočuvari se ne vide i ne uznemiravaju ribolovce obzirom da uz obalu ide šetalište, tako da u prolazu pročitaju podatke. Na više mjesta imaju postavljeni stalci za štapove, nitko ih neće dirati. Uz obalu imaju table sa oznakama tzv. Pool table, na kojima imaju oznake koji je ribolov dozvoljen na tome poolu i sa strelicama lijevo i desno da bi se točno znalo na što se misli. Crna oznaka označava da je taj pool određen samo za mušičarenje. Žuta oznaka za varaličarenje. Crnožuta oznaka znači da je dozvoljeno raditi i mušičarcem i varaličarcem. Crvena oznaka znači zabranjen ribolov. Pravila su nadalje jasna, svatko ima pravo loviti na svim mjestima, tako da se nakon 15 minuta svaki ribolovac pomiče udesno a na njegovo mjesto stiže idući ribolovac. Kod nas bi takva kultura na vodi bila samoubilački pothvat.

Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, obiđite ga :
Tommy design

Jedna od mojih ribolovnih ilustracija za časopis Športski ribolov, u crno-bijeloj izvedbi. Kolor sam nabacio kasnije,

31850

ČETVRTI DAN

Žuljevi na rukama od zamaranja ribe!!! I toliko izbušeni prsti.....
Osvanuo je i četvrti dan na Baltiku.

Jako dobro mjesto, gdje spavaju tri debele štuke preko metra.

Naši novi Strike Pro jerkovi i Salmo Slideri tužno su izgledali, više nisu novi već izbombani, izgriženi i izgrebani.
U malo boljem stanju zbog superotpornog laka su pojedini Monarch Dok i Monarch Vida (dvodijelna kruška) vobleri (kojima smo za potrebe plitke vode malo obrusili pakte), kao i silikonski DT Slotter Shadovi – kao da ih je netko obradio žiletom. Po fanfulji je dobila i Rozmeijer žlica dužine 15 cm koju sam si priuštio kod Ulli Beyera.
Na vodu izlazimo zajedno u čamcu Dok i ja. Treći ostaje prijepodne u kući da naveže muhe za lososa jer sutra planiramo ići na Morrum. Jurgen izlazi sam, Viktor i Jakob u trećem čamcu.
Dok i ja ne idemo odmah na daleke pozicije, već se upućujemo prema šašu sa druge strane uvale nedaleko od našeg vezišta. Iz principa neću bacati jerkove jer znam da ću odmah klepiti štuku ako je ima u blizini. Pošto nam je Dok podijelio tih varalica za testiranje, hajde da im damo šanse. Pošto nemam dvodijelnu Vidu, iz Dokove kutije vadim Vidu u Perch dekoru i bacam. Bacam 10 minuta ali ništa. Dok kači RH dekor prije nego što sam se ja toga dosjetio. Nema smisla da mu sada maznem ovu Vidu koju sam bacao pa je vraćam u njegovu kutiju. Iz svoje kutije vadim model «Dok» od 12 cm, žutog tijela i crvene glave sa okomitim crnim prugama, dužine 12 cm. Trokuke VMC, to je ok. Ide dublje nego što sam mislio, skidam travu sa VMC-a. Ponovni zabac uz šaš i vučem vobler konstantno, ali sporije i podignutog vrha štapa. U jednom od idućih zabacivanja udarac, drilanje i napolju je moja prva štuka za taj dan, dužine oko 90 cm. E sada mi je lakše. Dok me slika mojim fotoaparatom, puštam je nazad u vodu i vežem novu sajlu. Za to vrijeme Dok pali motor i odlazimo do jedne uvale kod podvodnog električnog kabla. Dok izbacuje varalicu prije mene u uvalu uz šaš.

Jerk "Jack Cobb". Odmah po pljusku «Cobba» u vodu i prvim povlačenjem varalica nam nestaje u pljusku, zvuku drila Daiwe Certate Special Edition i Dokovom dahtanju dok je pokušava vratiti iz pravca šaša prema čamcu. Velika je, vidimo je! Slikam zamaranje, prihvaćanje, sve!

Zamaranje i štuka pod vodom blizu čamca.
Dovlači štuku u čamac, a varalica je bila tonući jerk «Cobbe» težine 120 grama i cijene blizu 50 E! Isti jerk mu je posudio Jurgen jer je Dokov Strike Pro Jerk od jučer vlasništvo Baltičkog mora. Dok viče da ta cjepanica radi. Definitivno radi… metrašica dužine 105 cm obila je besprijekorno olakiranu površinu teškog «Cobbe»-a.

Mislim da je to ta fotka, ali nisam siguran....
Taj dan «Cobbe» je još radio. Kao i Strike Pro i Monarch Vida. Dok i ja smo imali slab dan, upecali smo taj dan malo štuka u odnosu na prošle dane, samo 17 +ona od 105 cm.
Po povratku u kuću prebacivanje fotki u laptop i prepričavanje doživljaja. Treći je imao samo 4 štuke, najveća je bila dugačka samo 90 cm. Jurgen je normalno sam «digao» 10 komada. Viktor i Jakob samo 1 štuku. Dok gledaju fotke na zaslonu laptopa, vidim da su im lica crvena. Ne od zavisti, možda prije od votke.
Sutra idemo na Morrum loviti losose i važno se pripremiti. Idemo samo nas trojica, bez Jurgena i Rusa.

Ovako izgleda superjaka Roscoe kopča nakon što poprijeko uglavi u štukine čeljusti. Inače, njihova je nosivost na istezanje navodno stotinjak kilograma.

Sutra mi je rođendan, a danas prvi radni dan nakon godišnjeg....

Eto, stigao sam doma nakon putešestvija po Hrvatskoj. Nešto sam i pecao. Ali, sve vrijeme proveo sam sa obitelji, obilazili smo mjesta, gradove, dvorce, rijeke, potoke, izvore, brane, ribičke kolege.....Bilo je stvarno lijepo. Hvala svima koji su posjećivali blog dok me nije bilo. Sada nastavljamo sa ribolovom u Švedskoj iz 2005. godine.

TREĆI DAN

Treći je ujutro opet izašao pred nas zbunjen i objasnio da posvuda oko kuće ima odrezanih glava štuke, repova i kostiju. Pošto mi ne skupljamo filete, znamo da Viktor i Jakob i dalje rade svoju nečasnu rabotu. Inače još prethodni dan rekao sam da ću radije izgubiti dva sata ribolova da bi štuku operirao i izvadio joj udice da bih je neozlijeđenu vratio u more, nego da njima dam ribu. Princip je princip. Jer švedska štuka je prekrasna riba. Ne daje mjesta sumnji da li je udarila na varalicu ili nije, ugriz je jak i krvoločan, varalicu guta skoro skroz tako da joj iz gubice uglavnom viri sajla ili sam vrh voblera, udice se vade na način da se prva trokuka vadi odozgora a druga odozdola, kroz škrge. Jači je borac nego naše štuke. Lukave su. Prilikom kvačenja zalete se sa 30 m udaljenosti pod pramac čamca, a kada ih štap ("Top Score") premjesti iz opasne zone opet pokušavaju pobjeći pod pramac ili motor.

Pokušaj bijega štuketine pod pramac, čime štap dolazi u kritičnu fazu pucanja. Ovaj ima cijenu od 395 eura, pa ne puca baš tako lako. Rađen je specijalno za mene, ujedno s mojim štapom na svijetu postoje još 2 takva!

Bijegovi su divlji i brzi, izvlače i 20-ak metara upredenice. Hoće ugristi ako ne paziš. Zubi ne popuštaju stisak sa varalice tako da je puknuo i pokoji zub. A kojekakve opruge za sprečavanje zatvaranja ralja tu ne pali, jedva sam stigao izvući prste, a kugle na kraju opruge su zvecnule kada je «mala» sklopila «zubiće».

Jurgen, njemački Terminator.

Taj dan sam bio sa Jurgenom u čamcu. Tip upravlja čamcem kao Terminator i to je velika prednost. Taj dan smo nas dvojica sigurno pretražili ohoho terena, sistematski bacajući varalice na 2 metra udaljenosti jedna od druge. Gledam ga kako radi. Nosi dva štapa, jedan je obični sa Twin Power-om, a drugi je Jerk štap sa bacačkim multiplikatorom. Na prvom štapu je «Monarch Vida» a na drugom «Strike Pro» jerk. Taj dan sam osim štuka ulovio i jednu iglicu, ali one mi nisu bile zanimljive. Štuke su zanimljive. Dan 07.06.2005.g. mogu pamtiti kao dan kojim sam prekoračio svoj rekord što se tiče 2 metrašice od prethodnog dana. Ulovio sam jednu štuku od 106 cm, jednu od 105 cm i jednu od točno 100 cm! I još 11 štuka od 80 – 99 cm, "onih malih". Za neupućene, "male" tih dužina osciliraju težinom od 5 do 8-9 kilograma.

OD JEDNOG DETALJA SAM SE NAJEŽIO. ŠTUKA OD 105 CM IMALA JE NA BOKU OZLJEDE OD ZUBA, POKAZAO SAM JURGENU NA ŠTO JE ON MRTAV-'LADAN REKAO "DA JU JE NAPALA VELIKA ŠTUKA"! JEBOTE, PA KOLIKA JE TEK ONDA TA VELIKA ŠTUKA!?!

Treći je imao 7-8 štuka, najveća je imala 97 cm, poludio je, još nijednu štuku od metar nije ulovio. Ulovio je i 3-4 iglice. Rusi su opet ulovili jednu štuku, srećom daleko ispod metra. Jurgen je imao 10-ak komada, od kojih je jedna premašila metar dužine, imala je 103 cm! Dok je imao oko 10-ak štuka isto, jedna je imala točno 100 cm, te je brojimo u metrašice!

Jedan od mojih ulova života, štuketina duža od metra!!!

No Dok je u jednoj jako plitkoj velikoj uvali uhvatio na silikonskog Slotter Shada sa gliterima od 12 cm kalifornijsku pastrvu dužine 62 cm i težine oko 3,5 kg! Nakon foto seanse navečer je „puštena“ na gradele zajedno sa jednom štukom.

Ovako izgleda skupocjeni jaki štap pod teretom štuke!!!

Znači, taj dan digli smo 5 štuka preko metra dužine. Dao sam dečkima uputu da ako netko uhvati štuku od 120 cm dužine sa Blue Foxom 6-icom u raljama, da mi vrate Blue Foxa…pravim si nove sajle redovito i mijenjam ih nakon svake veće štuke, tako da nemam problema sa pregrizanjem ili odmatanjem sajle kao neki (Dok). Jedino što je bilo gadno za pogledati je jedna Roscoe kopča koju je raljama zdrobila jedna od mojih metrašica.

Dok smo se vraćali u pravcu kuće, desila se nezgoda. Jedno od dva vesla je zbog jačeg udara vala poskočio na boku čamcu i u slobodnom padu lopaticom udario u Jurgenov štap „Sportex“ i slomio ga. Tužno. Do sada su već dva štapa slomljena, a nijednog nije riba slomila.

Dok smo se vraćali kući, poskakivanje čamca na valovima izazvalo je lom Jurgenovog štapa. Polarizacijske naočale omogućavaju ribolovcu da vidi djelomično kroz vodu.

Smrad oko kuće se povećao kao i broj štučjih glava koje su sredili Viktor i Jakob, a oko ponoći vijao sam lisicu da pobjegne iz dvorišta. Naš dogovor (tj. dogovor između Trećeg, Doka, Jurgena i mene ) je taj da ukoliko Viktoru i Jakobu svijest ne proradi da mi sami za njima počistimo ostatke poklanih štuka jer bi bio red da kuću vratimo vlasniku u stanju kakvu smo je zatekli. Ruski teroristi. Šupci.

Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, obiđite ga dok me nema:
Tommy design



31480

Dok vi ovo budete čitali, mene opet nema - otišao sam malo proputovati sa obitelji Lijepu našu. Vraćam se za par dana a onda vam se svima javim koji ste obišli moj blog. Ostavljam vam da čitate nastavak teksta.

DRUGI DAN

Jurgen je nakon doručka otišao u nabavku namirnica, Dok je imao slobodno oko 2 sata dok se on ne vrati, nakon čega su se njih dvojica trebali spojiti u ekipu. Ja sam ujutro dopao u čamac sa Jakobom, na vodilici Top Scorea ponosno se ljuljuškao Jerkbait Pro Strike u žutoj boji sa crnim prugama, Jurgenov poklon meni. Iste boje je dobio i Treći. Dok je dobio Perch boju. Treći je izašao sa Viktorom u čamcu.

Jakob The Bomber, ubojica Slavonaca.

Jakob je upravljao čamcem i to na kakav način! Ljuljao je čamac, padao, 10-ak puta sam se uspio sagnuti da me ne mazne njegovim štapom za jegulje preko nosa. Bojao sam se glavu dignuti, Jakob je bio opasan po život. Njegova smotanost i nekontrolirano, nenamjerno nasilje kulminiralo je u jednom idiličnom zaljevu. Na sjedećke sam poguren blinkao u čamcu kada me je nešto opalilo po spoju vrata i glave kroz debelu kapuljaču jakne sa žičanim pojačanjem. Najvjerojatnije da mi je i kapuljača spasila glavu, jer sam nakratko izgubio svijest i ravnotežu i jedva ostao u čamcu, pred očima mi je bilo crno i sve se ljuljalo, a tada sam čuo Jakobov smijeh. Naime, zamahnuo je svojim «jeguljkašem» a da nije otvorio preklopnik mašinice tako da me s leđa sašio u glavu sa najvećim tonućim modelom Salmo Slidera. Jako smiješno. Udice su probile kapuljaču. Kada mi je uz smijeh skinuo varalicu sa vrata, napisao sam SMS Doku sadržaja: «preživio sam rat, preživio sam prometne nezgode, utapljanje, ali ovoga neću preživjeti, sašio mi je Salma za vrat, vadite me odavde». Kasnije sam čuo da je u trenutku kada je Dok primio poruku iznad njih preletio helikopter (negdje u blizini je bila i vojna baza) pa su nas Dok i Treći i Jurgen tražili jer su mislili da sam helikopterom odvezen u bolnicu!

Jakob i njegov moćni Salmo koji se stalno klati oko moje glave.

I Dok je imao nesreću taj dan…predobro je držao štap pa ga je velika štuka izbacila iz čamca u vodu. Sebe i pribor osim varalice je spasio. Opet je sigurno imao zategnutu kočnicu do jaja. Ali za svoje patnje bio je nagrađen unaprijed – prije katapultiranja ulovio je dvije štuke preko metra. Jedna je bila najveća štuka ulovljena od strane «kaznene ekspedicije» - 112 cm. Druga je imala oko 105 ili 106 cm. Još je ulovio 11 štuka ispod metra dužine, u razmjeru od 80-99 cm. Treći je imao također oko 10-ak velikih štuka do metra dužine, ali magičnih 100 cm nije vidio.
Poslije ručka na vodu smo čamcem otišli Dok i ja. Bolje da me on opiči Salmom u glavu, on je ipak čovjek liječnik pa bi valjda i zakrpao. Taj dan je za nas bio dobar. Viktor i Jakob su taj dan poslijepodne išli zajedno i imali samo jednu štuku. I normalno, očistili je nakon klanja i strpali u frižider. A kako smo mi prošli, Jurgen, Treći i ja?

Dan 06.06.2005. pamtit ću kao dan kada nisam uhvatio svoju prvu štuku metrašicu u životu…VEĆ KAO DAN KADA SAM PRVI PUT U ŽIVOTU UHVATIO DVIJE ŠTUKE PREKO METRA DUŽINE U JEDNOM DANU! Prva je bila inače druga štuka po veličini na «kaznenoj ekspediciji» - bila je dugačka točno 110 cm i ulovljena je na Strike Pro vobler. Druga je bila dužine 105 cm i ulovljena je na isti taj vobler ili čak na Salma Slidera, nisam siguran. Onih malih sam ulovio oko 15 komada, sa napomenom da štuke od oko 2-2,5 kg uopće nismo ni brojali. Taj dan sam po svojim bilješkama imao i jednu od 95 cm, jednu od 93 cm, 90 cm, 88 cm…sitne štuke, ozbiljno. Dvije sam ulovio i na dva Monarcha, modele Vida i Dok, u RH i YH dekoru. Treći je ulovio isto od 10 - 15 komada od 80-99 cm. Metrašicu opet nije. Jurgen je podigao oko 15 komada, nijedna nije prešla metar. On kaže da ih je podosta ulovio na «Monarch Vidu» i da će ta varalica ući u njegov popis od 5 varalica za ribolov štuke. Rusi su uhvatili opet samo jednu – totalni antitalenti. Objašnjavali smo im gdje da bacaju varalice, kako da ih vode, na što trebaju obratiti pažnju kod vjetra, sunca i sjenke…nije ih zanimalo. Na kraju sam rezimirao: pa zašto da im pomažem da nalaze štuku i da je bez milosti kolju?

Moja prva štuka preko metar dužine!!!

Taj dan se puno puta zaorilo površinom «Do you wanna fakka-fakka…with me? Do you wanna fakka-fakka?». Taj dan je i za Doka ispao malo tužan. Rusi su mu slomili Top Scorea, vitlali su 55-gramcem sa 90-gramskim Salmo Slider Sinkingom, slomili štap i vratili ostatke Doku uz riječi: «Ne valja štap». Nisu mu rekli ni oprosti, ni koliko dođe novi ni da li treba da ti kupimo drugi. 350 E očigledno za njih nije neka vrijednost. Tužno. Tu večer dok smo prebacivali fotke u laptop tužno su gledali kolike smo filete žive vratili nazad u more, nakon čega su se valjda od tuge napili kao majke. Ili zbog slomljenog prekrasnog štapa na čijem sam blanku našao na mjestu pukotine trag udarca nekoga drugoga predmeta…moguće Salmo Slidera? Da Viktor nije poturio Top Score da spasi glavu od udarca Salma? A tu večer nešto nam je gadno smrdilo oko kuće, a čizme Trećega bile su sanirane tako da je sumnja na iste otpala.

Jozo, švedska sol.