Poslijepodne se dijelimo u tri grupe u tri čamca: Treći i Jurgen u jedan čamac, Dok i ja u drugi a Rusi u treći. Dok i ja odlazimo na mjesto kod uzgajališta seatrouta da panulamo iglice (a možda se zaleti i koji seatrout), a to će učiniti i Treći i Jurgen, da si osiguramo večeru.

Upravo izlazimo na vodu.

Iglice nas na panulanje dobro idu. Krupne su. Dok panula na Blue Foxa Moresildu od 22 grama boje SFRY, a ja na Blue Foxa Inkoo 26 grama u boji GBGS. Na 30-ak metara iza čamca imam puno jači udarac nego što je udarac iglice koji me iznenadio pa nisam ni dodatno kontrirao, smatram da nije ni potrebno jer mi je udarac skoro izbio štap iz. Dok viče: «Seatrout, seatrout!», vidim neki pljusak tamo negdje iza, vidim riblju glavu sada i ja i…gubim ribu. Pa ovo je strahota, izludit ću. Pa nije moguće da će mi svi dani proći u gubljenju riba?!? Nemam snage više ni da psujem…Dok ubacuje motor u brzinu i panulamo dalje, udaraju iglice na Moresildu i Inkoo da se sve puši, zaboravljam Seatrouta.

Ja i jedna od iglica koja se zaletjela....

A zaboravljam i prekontrolirati udicu na Inkoo-u kašiki. Nakon oko pola sata panulanja opet udarac na Inkoo koji me je skoro sašio na doktora i zaljuljao čamac, uzvraćam takvom kontrom da sam se skoro okrenuo sam oko svoje osi. Na oko 40-50 metara iza nas pljusak i velika riba srebrnih bokova se pokaže van površine do stomaka na što Dok opet uzbuđeno viče: «Seatrout, seatrout! Vidi ga, naš je, naš je!». Nakon što se riba pokazala počeo je paničan bijeg suprotno od nas. Propisno stegnuta kočnica na Shimano Stelli nije mogla kočiti takvu ribu, upredenica PowerPro je velikom brzinom odlazila sa špule. Još sam malo dotegnuo kočnicu, ali bez uspjeha. Štap mi se opako savio, skoro do drške, a špulu koja se zakočena i dalje bjesomučno vrtila, pokušavao sam zakočiti dlanom ruke. To peče! Vičem Doku šta da radim, viče on meni da držim. Pa držim ja ali kada ode. Namotaji PowerPro-a su se na špuli gadno stanjili a onda ista nesreća koja me izgleda snašla za čitav taj dan. Otišla mi je riba…izvukla mi je najmanje još 50 metara špage, plus nekih 40-50 metara što je već bilo iza čamca i eto zašto je otišla. I do kraja ribolova u Švedskoj više mi se nije ni ukazala takva prilika, a što je najbolje ili da se izrazim, najtužnije, jedini sam ja imao dva udarca seatrouta. I na to sam ponosan. A u jednom od idućih dana ispao sam endem, a o tome će biti riječi kasnije.
Gledamo okolo, Jurgena i Trećeg ne vidimo na 5 km uokolo. Odjednom ih vidimo, skršili su dogovor i nalaze se u jednoj uvali gdje pokušavaju prevariti štuku. Pa nećemo ni mi više panulati iglicu. Idemo prema njima, kako idemo uz obalu predlažem Doku da stavimo sajlice i pokušamo stegnuti štuku ako je ima. Onako bezvoljan, nije mi se ni dalo tražiti po kutijama sa varalicama nešto posebno, već sa daske čamca uzimam i kvačim kašiku Inkoo od 16 grama u boji SHYT (onako seljački rečeno, obični Firetiger) i bacam iza jednog kamena, gdje nema udarca i nakon toga varalicu dovodim između dva velika kamena. Jak udarac, onako živčan kada sam zavukao kontru «do jaja» moj Top Score je udicu zavukao štuki u raljama pravo. Jaki dril nekoliko puta, privlačim je bliže, vidim da je velika, opet bježi…neću da je silim da mi ne pobjegne. Top Score je elegantno dovukao štuku do čamca, prihvaćam je i dižem. Nije metrašica, ali je definitivno najveća štuka koju sam do tada uhvatio. Konačno sam se upisao! Fotografiramo je, jako je ozlijeđena, kontra je stvarno bila do jaja. A šta sada, večeramo opet štuku i to u kombinaciji sa iglicama. Taj dan mi smo imali 12 iglica, Treći i Jurgen 5 iglica.

Teško je objasniti osjećaj kada u kašeti za ribu u čamcu vidite zajedno morske iglice i slatkovodne štuke, zajedno uhvaćene u Baltičkom moru! Štuka taj dan nije bilo puno (koji megaloman!), oko 70 komada i to u kasnim popodnevnim do večernjih sati. Moram priznati da je naš rezultat u odnosu na njih dvojicu bio poražavajući a njima je to bio najbolji dan. Većinu štuka su oni uvaraličarili, dvije najveće je ulovio Jurgen i one su imale preko metra dužine. Prve dvije metrašice, a tek je prvi dan i vratili smo se u kolibu.

Ja sa Šveđankom.

Dolaskom do kuće, vidjeli smo Jakobov i Viktorov pribor naslonjen uz kuću i promotrili ga. Dva su štapa, oba teleskopska, jedan za stacionarni ribolov jegulje i jedan koji bi možda mogao poslužiti za ribolov babuške. Role plastične, skoro dječje. Dok se komirao. Varalice su im bile za onakve ribe stvarno neupotrebljive: od Meppsa 0 do kašikica od 5 cm, par voblera, najveći su im bili Salmo Slider Sinking od 90-ak grama. Većina varalica osim Salma izgledale su kao varalice za lov nedoraslih štuka. Kasnije smo i saznali razlog.
Ako im je pribor tu, gdje su oni? Nema veze, lovilo se. Navečer su se pojavili i ušli u kuhinju dok smo mi prebacivali fotografije iz fotoaparata u Dokov laptop, čudili su se ulovima. Oni su imali 5 štuka. Dok je iz prtljažnika BMW-a izvukao rezervni Top Score t.b. 5-55 grama i dao ga Rusu Jakobu, rekavši mu da malo testira kako se ponaša prvoklasni štap i naveo da se njime ne smiju bacati jako teške varalice.
Tamo kasnije Treći je otišao do frižidera, otvorio ga i zbunjeno prišao Doku i meni i rekao: «Oni kolju štuke, zaklali su čak i jednu ispod mjere!». Tada smo shvatili da oni nisu došli u ribolov već u nabavku mesa. Štuke koje su Jurgenu i Trećem prejako progutale varalice i bile jako ozlijeđene, oko 10-ak, Jurgen im je dao, a Viktor i Jakob imali su oko 5 ulovljenih štuka taj dan. Pardon, četiri i po, jedna je bila ispod mjere.
Navečer sam legao i razmišljao: o mojim najdražima i o štukama…i o seatroutu.



31070

Malo ću prekinuti putopise sa ribolova..... ovo moram postaviti za sve ljude dobre volje:

U nedjelju, 27.04. u Vinkovcima u Kildare's Music Pubu održat će se predstavljanje poznatog vinkovačkog strip-crtača, Nenada Barinića, koji će predstaviti svoja 2 najnovija stripa:
"Einstein World" - strip u kojem nema teksta, objavljen u izdanju Matice Hrvatske, zanimljiv eksperiment
"Ovčara - krik u noći" - strip o stradanjima na Ovčari, sjajan strip o strašnom zločinu
Nenad će biti zapravo domaćin, brinut će se o glazbenom ugođaju, predstavit će svoje stripove, pričat ćemo i o njegovoj drugoj strasti, a neslužbeno najavljujemo snimanje dokumentarnog filma o njemu (http://barinic.blog.hr ).

Početak je u 20 sati i pozivamo vas na druženje.

Molimo da objavite vijest u zadanom mediju i proslijedite zainteresiranim osobama.

Pozdrav&vidimo se u Pubu

Toni Šarić
voditelj programa
www.kildares-vinkovci.com

Onda ću nastaviti sa putešestvijama.... evo jedne ilustracije za ribolovni časopis od prije 7-8 godina:

PRAVI PRVI DAN RIBOLOVA
Idući dan tj. 05.06.2005.g. nismo se baš rano probudili. Moje buđenje je najteže, sav sam zbunjen, zbog nagnutosti kuće sudaram se sa štokom prvih vrata, drugih vrata, zida uz stepenište do WC-a. Po povratku iz WC-a skoro padam niz stepenice jer je rukohvat sa lijeve strane, a ja uhvatio u prazno sa desne. I nakon toga svejedno hodam iskrenuto. Obavezni doručak uz filter kavu («jer ta je najzdravija» a od koje inače dalje kakim nego što piškim) vratio nam je snagu, a viljamovka potpomognuta votkom podigla adrenalin do jaja. Šesteročlana ekipa žuri do 3 čamca na vezištu, zajedno sa Tohatsuima i kanisterima. Prvo smo pretražili varalicama prostor uz šaš, a onda smo otišli do prvoga otoka.

Ovakve su "kućice" uz obalu...
Vjetar je bio malo jači, kurenat isto tako, a sidro je bilo kvalitetne izrade i…lagano. Uopće nam nije pomagalo tako da smo najjednostavnije izbacili iz daljnje upotrebe. Pod površinom je bilo stijenja pa smo morali biti oprezni. U čamcu smo bili sva trojica, tek od poslijepodneva smo išli po dvojica u svakom čamcu.
Kada su nas vjetar i struja nanijeli iza otoka gdje je bila zavjetrina, uozbiljili smo se, nakon prvog udarca dnom čamca u podvodno stijenje. Okačili smo naše najveće favorite i provukli dva-tri puta. Ništa. Nemoguće, da smo na slatkovodnim terenima, ovo mjesto na kojem smo sada bio bi pravi hot-spot. Jest da je dubina 20-30 cm, ali prethodni dan vidjeli smo da se i u takvim plićacima može uloviti za naše domaće prilika velika štuka. Treći i ja stavili smo najveći model Salma Slidera Floatinga Perch dekor i zabacili u pravcu uvale. Treći je zabacio sekundu prije i njegov Salmo je taman padao na površinu vode u trenutku dok sam ja dizao pogled. Na pljusak varalice voda je uzavrila, Salmo izletio i sjena štuke daleko preko metra dužine je sjevnula pod površinom. Noge su nam se odsjekle, a ja sam pokušao zabacivanje u tome pravcu, ali zbog male nesmotrenosti i jakog vjetra Salmo je odletio desetak metara dalje od mjesta presretanja. Jerk-jerk-jerk-pauza-jerk-jerk-jerk,j…DUM! Zadržavanje varalice u mjestu i…ništa. Što bi rekao Stanko – «imao sam udarac majke mi». Ali nema ribe. Treći pokazuje kako su štukini zubi obili i probili polituru njegovog «Salma». I ja imam potpis na Salmu.

Jerk Salmo sa "potpisima"
I Dok nakon par zabačaja ima udarac na Monarha, kratko drži ribu koja odlazi…nije se dobro zakačila. Pa jel moguće da nećemo danas imati nijednu moćnu štuku, čak metrašicu?
Udarac dnom čamca u podvodno stijenje vraća nas u realnost.

Ova podvodna stijena je označena. Ukoliko se ide prema pučini, ovaj signal obilazi se sa desne strane, a po povratku sa lijeve. Također, zeleni signal se u pravcu pučine obilazi s lijeve strane, po povratku s desne. Ili toneš...
Mijenjamo mjesto i uz put gledamo original trokuke na Salmu – jake jesu ali i prirodno tupe. Iz džepa prsluka vadim Rapalin oštrač udica koji je pregrub za tako fine poslove. Odjednom Dok kaže da bi možda za utjehu mogli malo panulati iglice na potezu od uzgojnog kaveza za seatrouta do tvornice ne-znam-čega, možda nam se okači i koji seatrout. Pa dobro, dan je dug, može se probati…stavljamo fluorokarbonske predveze zbog iglice i putem do mjesta odakle ćemo početi panulati vidimo jedno lijepo mjesto za štuku. Dok je usporio, prvi zabac u zavjetrinu iza kamena i imam udarac bez kontre na Blue Foxa 6-icu u trenutku kada je glasno pljesnuo na površinu, navlačenje jedan sekund u pravcu drugog kamena i pušiona. Moje psovke su se mome mišljenju jako daleko čule. Dovlačim spinera i bacam prema drugom kamenu. Ništa. I kasnije se puno puta potvrdilo ako promašiš udarac da drugi udarac iste štuke nećeš dočekati. Onako bijesni, odlazimo do druge hrpe kamenja i opet zabacujem istoga Blue Foxa. Drugi pad spinera i početak rotacije krilca donosi udarac štuke takvom jačinom da sam skoro izletio iz čamca, prekrasni dril «Stelle» i savijanje moćnoga «Top Scorea» t.b. 20-120 gr. U kiflu. Bijeg-privlačenje. Bijeg-privlačenje. Sada je već vidimo pod površinom, velika je, ogromna, ima sigurno preko metra. Bijeg, privlačim je, već vidim sebe na fotografiji u stilu «širok krezubav osmijeh», a u naručju štuka od 150 cm, a iza mene gole Šveđanke, svađaju se za mene…ALI, ŠTO JE OVO? Nema više otpora, nema više ogromne snage i težine moga plijena! Izvlačim pregriženi fluorokarbon, nema Foxa, nema štuke! A toliko puta sam čitao da štuke fluorokarbon ne mogu tek tako pregristi! Moje nerazmišljanje i povjerenje u dio pribora koji nikada nisam koristio toga dana koštalo me je ulova života. Dok nakon 10 minuta diže jednu štuku ispod metra dužine na dvodijelni kruškasti Monarch Vida RH, kojega smo još u kući «frizirali» na način da smo mu smanjili kljun radi plitke vode. Onako, meni uz inat…

Taj događaj, a i moje urlikanje, psovanje, gunđanje i skakanje po čamcu koje je sigurno otjeralo svu ribu u krugu oko 5 km, rezultiralo je time da se bez prijepodnevnog ulova (bar ja) vratimo u kuću da ručamo, pa će se nastaviti dalje. Dan je dugačak, a tješi nas da su se i drugi nalovili kao i mi.

30475

Prvo, nakon što smo prešli Dansku i došli u Švedsku, kada nam je već uz put, naišli smo na svetu lososku rijeku – Morrum da se to vidi i samo potvrđujemo svoju odluku da jedan dan u Švedskoj «potrošimo» na Morrumu, ali – prvo štuke!
Za razliku od drugih «kaznenih štučjih ekspedicija» koje su išle u Karlskronu i blizinu, mi smo krenuli i došli u Ronnebyhamn (što bi se reklo – Ronneby okrug) u samo mjestašce Ronneby. Onako, hm, malo veće mjestašce sa ne znam koliko stanovnika a nismo taj dan sveukupno vidjeli ni 5 Šveđana, a bogami ni onih 6 Šveđanki sa benzinske pumpe…

Dolaskom do «bungalovčića» kako je Doktor u prethodnim razgovorima nazvao našu boravišnu bajtu...

Put je bio pun patnje, hehehe…2500 km na etape u BMW-u X3, nismo popili ni hektolitar piva…

Samo vi spavajte, sada ću i ja.... (2XSMS pri 200 km/h)
uz put mijenjamo i stavljamo nove udice na «Monarche» i naše favorite. Pokoje kočenje nije bio razlog da se živciramo radi sudbine prstiju perača automobila koji budu trljali tapecirung automobila. Slovenija, Austrija, Njemačka. Dok zove Christiana Weckesera u CMW da preuzmemo moj štap «Top Score», naručen prije mjesec i pol. Christianu je neradni dan, posvetio se jahanju svojih konja na ranču. Nema smisla gnjaviti čovjeka, uz sebe imam Vladin Top Score, a kod Christiana ćemo navratiti po povratku. Zadržali smo se popodne kod Doktora u stanu u Duisburgu gdje smo jeli (Dok nas je pokušavao čitavim putem naučiti na zdrav život bez puno piva, cigareta, čak nas je natjerao i da doručkujemo svaki dan i to zdravu hranu. Dolaskom u njegov stan u Duisburgu između ostalog natjerao nas je čak i da jedemo prijesno mljeveno meso sa začinima za koje smo nas dvojica naivno pomislili da će od njega ispeći ćevape…čak smo mu po kuhinji tražili luk da ga očistimo za prilog! Ali, mogu reći da mi se svidjelo. Tu smo i prespavali, ali tek nakon ribolova na ušću Ruhra i Rajne (što će biti tema nekog drugog teksta) i pravac Švedska! Kratko zadržavanje na «Zidu plača» (bankomatu). Konačno, opet pokret! Ali prvo ćemo malo u nabavku jer smo procijenili da – nismo ponijeli dosta pribora! Trebala bi nam još pokoja varalica, štap «Double-hand» za mušičarenje na Morrumu, dlaka i perja, predveza, udica za muhe, odjeće itd. Vozimo lagano sva trojica naizmjence po 200 km/h, a ja normalno nisam poneo vozačku dozvolu ali sam uredno vozio i bez nje. Kada bi Treći ili ja ili Dok, nije bitno tko, kada smo si malo zaspali i zahrkali u autu, izbacili smo uzrečicu koju je uglavnom izgovarao trenutni vozač: «Dečki, ako vam se spava, samo vi spavajte, i ja ću!»
U Njemačkoj odlazimo kod Ulli Beyera u nabavku varalica i sitnih potrepština…

...najviše me je oduševio bazen dužine 2 metra prozirnih stijenki napunjen vodom gdje sasvim uredno možeš isprobati rad neke varalice koja te zanima bez obaveze na kupnju. Ako ti se ne sviđa, ostaviš je na stalku i uzmeš drugu. Tu smo od varalica uzeli jednu Salmovu jerk štuku, dva Salmo Slidera, ogromnog Bombera, Rozemeijer kašiku veličine papuče i još koječega. Zatim odlazimo kod «Flyfishing Brinkhoffa» i Dok i Treći opremaju se prutovima za mušičarenje, perjem, lametama, dlakama, cjevčicama, udicama i ostalim sitnim potrepštinama. Jeste da je Brinkhoffa nazvala Mirjana i rekla mu da specijalno za nas podupla svoj popust, ne smijem reći koliki je bio ceh…
Kod Dortmunda se nalazimo sa našim vodičem Jurgenom Willigom (sada već mogu se pohvaliti i reći da smo i prijatelji) i dvojicom Rusa iz Njemačke o kojima će kasnije biti još riječi, Viktorom Pennerom i Jakobom Wiebe. Normalno, pokret je tek sada. Predvođeni Jurgenovim Fordom Mondeom karavan koji ne može ići brže od 120 km/h, krećemo put Švedske. Horror na putu je oprema Trećeg: pokrivalo za glavu (svjedok mnogih ribolova), kao i njegove svečane putne čizme – radi isparavanja čarapa i čizama Doktorov BMW X3 je rapidno gubio na prodajnoj cijeni…ali nas je tješilo to da ako po dolasku ne budemo imali što za jesti, još uvijek od pokrivala za glavu i čizama možemo skuhati dobar čobanac ili fiš, po uzoru na Charlie Chaplina…

Tu su i problemi. Zbog Storm cupa «Olujni» Patrik je spriječen da ide, traži se treći član ekipe. Tek par dana prije polaska pronađen je treći član ekipe koji ne voli da ga se imenuje, pa shodno tome nadalje ćemo ga zvati «Treći».

Dok je doletio autom po mene, zadnja provjera da li se ponijela putovnica, dozvola za voditelja brodice, pribor i fotoaparat…Jaca, Tomica, Teica, Gogo i Tina – svi su na broju, žele nam sretan put i dobar ribolov i…brz povratak.
Pravac iz Vukovara za Varaždin kod Doka u stan da se riješe njegovi poslovi koji su se odužili na još dva dana, što je posebno odgovaralo «Trećem» da sredi još i svoje poslove. Normalno, našlo se tu i vremena skoro čitav dan za popunu pribora kod «Sil-ema» uz opuštajuću atmosferu u kafiću kraj lokala (kako je Silvio izabrao lokal na dobrom mjestu), a zatim popodne i sastanak sa «Trećim» u «Dobermanu», gdje smo si malo lokali uz moju poštapalicu: «Daj popij nešto jer si mi nešto blijed, mora da si bolestan!». Konobara purgera na njegovu želju uz Patrikovu pomoć preinatili smo uz par piva u Slavonca. Prvo nam je «Slavonac» rekao da se lokal zatvara – ok, idemo…pa je ugasio pokoje svjetlo – dobro brate što si napeo – pa idemo…pa je ugasio sva svjetla – ok, idemo… a onda nas je čekao napolju sa ključem od lokala da izađemo…e onda smo izašli – da nas ne zaključa unutra…jer bi mu sve popiliJ. A ionako smo usput još naišli mjesto gdje se još radilo.

Idući dan još nekoliko obaveza, finalno pakiranje opreme u gepek, sastanak sa «Trećim», njegovo pakiranje, oproštajna cuga-dvije-tri u kafiću kraj «Sil-ema»....

Kao što sam obećao, od danas (kada oko 11,00 sati krećem treći put na ribolov u Švedsku) narediću par postova da se sami objave dok me nema. Iz toga razloga neću moći odgovarati na vaše komentare, ali biće mi drago ako ih zateknem po povratku kući za nekih 10-ak dana. Postovi su zapravo moj tekst za "Športski ribolov", a tiče se prvoga ribolova u Švedskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj. Po povratku se čujemo.


REPORTAŽA: RIBOLOV U ŠVEDSKOJ - PRIPREME I PUT

Unazad dvije godine nešto me je slabo išao ribolov štuke. Mislim ono-išlo se na vodu, bilo je i ulova, ali nije bilo baš nekih primjeraka za pohvaliti se. A onda sam doživio nešto u svezi čega mogu, izvinite me na izrazu, da se kurčim… Nalovio sam se štuke u tolikoj mjeri da su mi na dlanovima poizlazili žuljevi od drila štuke i to od drila velike štuke…pogađate, bilo se u – Švedskoj! Ali onako ležerno, bez prokuhavanja vlastitih jaja u neoprenskom kombinezonu i klizanja i padanja nosom u Baltičko more.

Gledate li porno ili erotske filmove?! Ja baš ne, ali u vrijeme kada su se kreonom za trepavice docrtavali brkovi da bi se izgledalo starijim od čarobne granice od 18 godina i ušlo u kino, gledao sam „Desert sa šlagom“ i neizostavnih „6 Šveđanki sa benzinske pumpe“. Stara dobra vremena…

Avantura je krenula otprilike ovako: moj jako dobri prijatelj dr. Milan Marijan Pocrnja negdje iza dočeka Nove 2005. godine pitao me onako iznenada da li želim ići sa njim i „Olujnim“ Patrikom Ostrihonom u Švedsku loviti štuke, ali da imam jako kratki rok za odluku jer se njegova rezervacija i uplata moraju potvrditi najkasnije do 15. siječnja 2005.godine. Odluka je pala isti trenutak, ali čekao se blagoslov šefova na poslu, što mi se dogodilo već idući dan. Nisam ni znao koje ću lijepe doživljaje imati…

Najbolje se puno ne pripremati za takav put, ali to je nemoguće izbjeći. Do 30. svibnja, kada se odvijao polazak, pripreme su krenule javno ali i tajno…nekima su se obznanili planovi, nekima i ne.

Priprema pribora je opaka stvar. Nabavljale su se sajle, nosivosti od 9 do 99 kg, hilzne za sajle, fluorokarboni, najloni, pouzdane kopče, vrtilice…jer sam odlučio da ću sam sebi praviti sajle da ne bih nekoga proizvođača krivio zato jer je sajlica pukla ili se razvinula na drilu štuke od 10 kg, a na sajlici piše da nosi 20 kg. Nedoumicu mi je skratio Patrik, poklonio mi je špulnu od 10 metara „Moritzove“ sajle nosivosti 15 kg na koju su se kopče stavljale na način da se sajla obmota nekoliko puta i zatim namotaj kratko potpali upaljačem i zavari. Prvi test je bio porazan…potezanjem sajle opružnom vagom da bi se isprobala njezina nosivost i izdržljivost na vrijednosti od 5 kg razvalila je kopču u koju sam imao neizmjerno povjerenje. Nabavka „Roscoe“ crnih kopči i crnih šaranskih vrtilica vratila mi je vjeru i dala pouzdanje. Sajla je pukla ne na varu već po sredini potezanjem na 18 kg tj. na 3 kg više od deklarirane nosivosti, a kopča i vrtilica kao nove…najvažnija stavka je riješena. Za početak sam si «navario» 10-ak komada dužine od 30 do 60 cm, radi sigurnosti od dubine i dužine krokodilskih ralja i pravilnijeg rada voblera. Izbor varalica – uff! Prijatelji su mi poklanjali varalice smatrajući da će baš ta varalica biti presudna za baltičke štuke-ajkule. Bez Rapale Super Shad Rapa nema šanse ići – u kutije sam ubacio samo tri komada. Varalica dužine 23 cm marke samogradnja nalik na povampirenog Rapala Originala – puf u kutiju. Storm Thunderstick- sada kada ih imam puno više nego prije mjesec dana – poneo sam ih samo 10-ak. Ubojica štuke u plićim vodama – Rapala Shad Rap 9 – puf u kutije. A ako ga nesretnim slučajem izgubim? Ubacim ih još 2-3. Pa i kojeg dubokoronca. Pa i kojeg tonućeg Shad Rapa. Pa onda i Countdowne – ne puno, možda nekih 5-6. A Husky Jerk 14 cm? Bum u kutiju – 5 komada, jer nema ozbiljnijeg ribolova bez HJ-a! A Husky? Ni bez njega! A Rattlin Fat Rap? Ma i njega po par komada, pa opet malo Husky Jerka kraćih od 14 cm – jer što ću da radim ako štuka baš taj dan jede kedere od 10, a ne od 14 cm!? Pa Grandma vobler – jer na njega Jan „Jajara“ Eggers klepa štuke, pa Smithwick – jer ako na njega grize smuđ, grišće i štuka! Pa Taildancer, pa Longcast Minnow, pa 10-ak Originala, pa nekoliko Mannsa -1, pa W.A.Z.P. vobler (hm, imam ga u dvije boje), pa 10-ak Jointeda, pa 10-ak kopija Jointeda, Abu Hi-Lo, pa 10-ak poppera, cigarminnowa, propelera čitavo čudo…vidi,vidi Yo-zuri u koji se utakne starlight (za slučaj da ne mogu spavati u ona 3 sata mraka a možda štuka grize i po noći?) pa daj i šaku starleta…pa još gomilu voblera. A sada malo željeza…10-ak Profiblinkerovih laganih kašika, 10 Mepps Lusoxa, oko 5 Idrinih Lusoxa, šaka raznih Effzetta, antitravnih kašika, kastmastera, Heintzova, Abu Atoma, Abu Utto-a…hrpe Foxovih Vibraxa, Meppsova i varijacija na temu, pa koji spinnerbait (za slučaj da je na Baltičkom moru specijalno za mene procvao lopoč), hrpe zanimljivih Foxovih noviteta, otežanja za spinere itd. Pa onda malo silikona – onako lagano 2-3 kg, neka se nađe…Atracttora, DT-a, Slottera, Mogamba itd. Pokoja jig glava da se nađe…ŠOK! Javlja Doktor da će se loviti ne samo štuka već i grgeč, smuđ, losos, morska pastrva, iglica – pa da se nadoda na hrpu varalica i za tu vrstu ribe – od 2 cm do 15 cm i od 1 grama do 250 grama…da konačno rezimiram, suženi izbor nakon 3 redukcije varalica spao je na oko 400 varalica…ma lažem! Do 500 ću priznati…
A ostatak potrebne opreme? Neoprenski kombinezon, patike i lagane čizme…Jakna i uložak…hlače i rezervne hlače, trenirka…prsluk…hrpa rublja…kape…polarizacijske cvike…ruksak za sve to…pa još Leatherman, pa još jedan nož neka se nađe, pean, dva-tri upaljača…dosta je sada nabrajanja, bilo je tu još toga, jebiga…najosnovnijeg…
Za ribolov mi je Doktor dodijelio štap CMW Top Score t.b. 20-120 grama (po kojeg odlazim u «Gavčicu» kod Vlade kod kojega se isti inače jedino u Hrvatskoj može nabaviti), Limeni bič 5 – 100 grama i Stellu. Neka se nađe, stavio sam i svojeg Twin Powera i Daiwu…i rezervne špule…eto.


Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, obiđite ga dok me nema:
Tommy design


29521

Lijepo me Coroshi podsjetio da će uskoro prvi rođendan moga bloga. Stvarno, prijatelj 1971. nagovorio me i jako mi pomogao da se pokrenem, tako da je prvi post osvanuo dana 30.04. 2007. godine. Taj datum će još malo.....

Pripreme za ribolov u Švedskoj su preokrenule tijek svega. Umjesto automobilom do Švedske i nazad, ipak ćemo ići automobilom do Budimpešte, pa avionom do Kopenhagena, odakle ćemo opet automobilom za Švedsku. Tamo će po nas doći ili kolega iz Švedske, ili kolega iz Danske. Problem leži u dozvoljenih 25 kg prtljage. Pa toliko imam samo varalica (uži izbor) koje sam mislio nositi! Osim varalica i varaličarskog pribora, nosim i mušičarski pribor i streamere za štuku, a mislio sam ponijeti i pribor za vezanje mušica. To izgleda inače ovako, za one koji do sada nisu imali dodira sa tim priborom:

A riba bass, koju sam spominjao u prethodnom postu, izgleda ovako:

Kildare's Music Pub - Vinkovci inače najavljuje "Druženje sa Nenadom Barinićem", idućim tekstom:

Vrijeme održavanja: 27. 04. 2008. u 20:00

Družimo se s Nenadom Barinićem – koji nam predstavlja svoja 2 najnovija stripa i bira glazbu. Nenad je možda najpoznatiji danas kao policajac koji je dobio nagradu za najboljeg HR-crtača foto-robota u MUP (NISAM, GREŠKA U KORACIMA, op. N.B.), neki ga znaju kao ime odgovorno za nastanak nekih novijih američkih stripova (ISTO GREŠKA, op. N.B.), a mi se nadamo da ćete uživati i u njegovim najnovijim radovima „Einstein World“ i „Ovčara – krik u noći“, kao i u njegovom izboru heavy metala (nisu više najnoviji, a ne slušam samo HM, biće tu svega, op. N.B.)..... opširnije na Kildare's, link lijevo...

I dalje se arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" vodi ovdje:


Link na post gdje je arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" od 17.01.2007. g.

Link na moga najvjernijeg fana Tommyja:
Tommy design




28330

Lagano mi se približava i trenutak odmora, nagrada za naporni rad. Od četvrtka sam na godišnjem odmoru, pa od petka putujem na ribolov.... daleko, daleko. Ne znam da li ću do onda uspjeti napisati koji post rezerve da se objavljuje unutar tih 10-ak dana kojih me neće biti. Nadam se da hoću. Evo jednoga crteža bassa.




29170

Naiđoh danas, dok sam prevrtao stare radove i arhivu, na plakat jedne moje izložbe održane u Policijskoj školi u Zagrebu prije puno godina. Bila je to jedna od najljepših izložbi u mome životu. Sama organizacija, ljudi koji su mi pomogli pripremiti i sva publika prisutna te večeri, izvođači poezije i pratnja gitarom, sve je to doprinijelo. Dušan Gačić je pričao o stripu, Tihomir Mraović je bio tamo, moja supruga i djeca, sestra, nećakinja, roditelji..... svoje stihove je čitao Mladenko Spahija, gitaru je svira....hm.... jedan od nadređenih kojem sam nažalost zaboravio ime i prezime. Bio je tu i Duško Modly, da vidi fotorobote.....za plakat sam iskoristio Splash page iz stripa "Međuzemlje". Baš je bilo super. Prije puno godina....