Ovih dana nešto ne stignem puno na blog, previše je obaveza. I sada sam u trku. Stavljam kadar iz moga stripa Shit Happens, 2008. Jer sam se i sam kao klinac obožavao igrati Indijanaca.

Već sam pričao nešto o tome kako se prave skice za strip. Prikazao sam i tijek izrade kadra od osnovnog postavljanja likova na papir, grube skice, bolje skice, crteža u olovci i tuširanja kadra, kao dio strip-table. Sada sam prilikom preturanja po radovima naišao na jednu od skica, koju sam kasnije pretočio u strip-kadar iz "Stevena".

28627

Halo, majstore, Sretan Uskrs tebi i tvojima! Bok, mala, kak si kaj? Što ima novoga? - mobiteli su preplavili ulice, kafiće, vozila, škole....sve! Sam ih imam 3 u 3 mreže, žena 1, svako dijete najmanje 1, nekoliko ih je pokidano po ladicama. Nećakinja ima 2 i 1 rezerve. Sestra 1, mama 1, tata 1. Punica 1. Susjedi i rodbina imaju mobitele, prijatelji imaju mobitele! Ne moram ni reći koliko sam sms-ova primio i otpisao, koliko sam poziva uputio i primio, radi čestitanja Uskrsa. A vidio sam i osobno čestitao samo najužoj rodbini. Malo smo izgledfa svi uz tu tehniku otupili. Tehnika sve naprednija i naprednija a mi sve glupaviji! Evo jedan crtež, što sam crtao nešto vezano za Optimu.

SRETAN USKRS SVIMA!!!!..... evo jedne žandarske čestitke bez teksta, odnosno samo crtež, moj rad.

Danas se javljam između dvije noćne smjene. Već umoran, iscrpljen i izgužvan obišao sam nekoliko blogova, ostavio par komentara i sada bih trebao nastaviti raditi dalje što trebam. Danas je na redu teletina i svinjski buncek ispod peke sa hrpom povrća.... Danas ne crtam, osim jednog crteža koji će ujutro osvanuti uz čestitku za Uskrs....

I dalje se arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" vodi ovdje:


Link na post gdje je arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" od 17.01.2007. g.

Link na moga najvjernijeg fana Tommyja :
Tommy design


28315

Danas nema crteža.....Kada sam počeo s pričama iz djetinjstva, možda da ispričam još koju. Opet udovoljavam Hopey. Kao što rekoh u predposljednjem postu, pojedini rijetki trenuci koje sam proveo sa djedom su me jako veselili. Djed je bio veseljak. Bio je lugar, imao je pušku…. Bavio se i proizvodnjom soda – vode sve do trenutka dok mu ja veliki zeleni gusani aparat za proizvodnju nisam zalio kantom vrelog katrana..... e, tu smo, ovo moramo malo opširnije. Mašta mi je kao osmogodišnjaku radila sto na sat…. Stvarno sam znao biti zločest, a danas, što je zanimljivo, od svoje djece zahtijevam da budu anđelčići. Djed me je tu i tamo zabavljao svojim pričama, ali ga uglavnom nije bilo kod kuće. Tako mi je bila dostupna "Velika tajna" - šupe i garaža. Stalno sam i neumorno vrndao po tim objektima tražeći što za ozlijediti se, kakav nož, barut, eksera, čekića, sjekira, šipki, žbica, najlona, letvi.... bio sam u fazi otkrivanja svijeta, naučio čitati sa 6 ili 7 godina i prvo otkrio stripove sa Blekom, a onda i kolekciju knjiga Karl Maya o Winnetou. Normalno, ja sam bio Winnetou. Tako su dugačkim dvorištem letile strelice, koplja, a od komšije (Oldže) sam pokrao sve letve sa kokošinjca jer su bile bojane zeleno-crno, savršeno maskirano za dugu Winnetouvu pušku. Winnetou je taman tada u jednom starom western romanu o Buck Duaneu naišao i na podatak da su na Divljem zapadu kauboji kriminalce koje su prethodno vezali na velike grane zalijevali vrelim katranom i zasipali perjem. Igrao sam se se od jutra do sutra punom parom, bio sam i kauboj i indijanac.
Jedan dan baka je krknula nekoliko kokoški. Normalno da sam ja odneo sva pera, puna vrećica za trgovinu je bila, ona najlonska. Dva - tri pera u kosu, a ostalo sakriti. Taložio sam taj "bogati plijen" iza vrata pušnice, te sam u trenutku shvatio da u limenoj kanti uz vrata pušnice ima stvrdnutog katrana. Mi smo tada gradili kuću, pa je katran moj otac dao djedu za neke radove oko kuće. Ideja za igru je rođena. Obukao sam indijanske hlače sa resama, uzeo svoju Winnetou pušku, nož, plastični pištolj, na glavu djedov šešir, da izgledam kao kombinacija Buck Duana i Winnetoua. Otišao sam iza garaže, naložio vatru između tri cigle i donio nekako kantu sa katranom, te par radničkih rukavica. Valjda ja znam kako se zaljevaju temelji.... Kada se katran istopio i postao tečan, ušao sam u garažu i kraj velikog gusanog stroja za proizvodnju soda-vode postavio stolicu, popeo se i zalio stroj katranom u par puta. A onda sam "zlog kauboja" zasuo i perjem. Od tada, zli aparat se mogao nabaviti po puno nižoj cijeni. Na njemu više ništa nije bilo pokretno. Bilo je džabe vikati – sjebao sam aparat, i gotovo. Sada mi dođe teško što nema toga aparata, jer uglavnom pijem gemište, pa mi muka stalno kupovati mineralnu vodu.

28220

Moram se nadovezati na taj ribolov.... pogotovo kada sam saznao da je Franc Ribarnica nadrljao, pa ne može nikako u ribolov. Ja opet ne stignem radi raznih obaveza u ribolov, a nemam ni para da kupim dozvolu. Kako stvari stoje, čitavu godinu i narednih još 6 neću imati novaca da kupim dozvolu za ribolov. Ali nije to baš ni tema ovoga posta.

Kako se nabavljaju mamci za ribolov? Neki se mamci kupe....neki se dobiju od drugih kolega....neki se proizvode u kućnoj radinosti....neki se nađu na samom mjestu ribolova....a neke moraš sam uhvatiti. Jedan od uobičajenih mamaca su gliste, kišnjare. Neki ih kupuju, neki zalijevaju zemlju hektolitrima vode pa hvataju gliste uz pomoć baterije, neki zaliju zemlju hektolitrima vode sa sapunicom, neki ih hvataju po pljusku kiše, neki zabodu ašov u zemlju pa klimaju, a najrizičnija skupina su oni koji gliste istjeruju strujom. Navlaži se zemlja, u nju se zabode metalna šipka, koja se "pecka" ogoljenim strujnim kablom. Gliste izlaze, pa ih hvataš.... tko se zaboravi pa čelom takne šipku, rukom uhvati šipku, stane u neprikladnoj obući na vlažnu zemlju.... mrtav je.

I ja redovito vadim gliste na ovaj način, a jednom sam čelom dodirnuo metalnu šipku pa me strujni udar bacio unazad s zemlje na beton.

Da li sam dobro prošao? Vidljivo je na mojoj karikaturi kako sam mogao proći....

Morao sam načisto ovo napisati. Kako da odbijem molbu Hopey, kada je ženska lijepo zamolila da joj razjasnim pojedine segmente moga djetinjstva? Pa, Hopey, to je ta priča, inače sam je napisao za Športski ribolov, ali tu je neka prikraćena verzija….

Dakle, one godine kada je umro Tito, umro je moj djed a ja sam napunio 8 godina života. Pojedini rijetki trenuci koje sam proveo sa djedom su me jako veselili.
Djed je bio veseljak. Bio je lugar, imao je pušku…. Bavio se i proizvodnjom soda –vode sve do trenutka dok mu ja veliki gusani aparat za proizvodnju nisam zalio kantom vrelog katrana. Bilo je džabe vikati – sjebao sam aparat, i gotovo. Tu i tamo djed bi se nazvikačio rakije pa došao kući, na mejdan sa bakom. A on, što je pijaniji bio, bio je i dobrodušniji, maštovitiji, znao je i mene kao klinca lijepo slagati i prevariti. Dvije godine je vještom pričom poticao moju maštu o tome kako ćemo samo nas dvojica ići na ribolov na Savu i pecati ribe. Ja sam te priče spremno gutao tako lijepo servirane i pripremao se za taj dan kada ću u ribolov sa djedom na Savu. Opisao mi je Savu kao veliku rijeku gdje nije baš bezopasno ploviti čamcem, te se trebam pripremiti. Mašta je radila sto na sat….
I pripremao sam se ja dugo. Puno puta smo pričali o tome što sve trebamo ponijeti na takav veliki ribolov na takvu veliku rijeku, sve sam to pamtio i nabavljao. Tako je i malo-malo zajaukala poneka kokoška kojoj je netko naživo otkinuo po par pera za plovke. Svako jutro me djed „napalio“ da ćemo ići na Savu kada se vrati iz grada, a vraćao se pripit predvečer. Normalno da nismo išli, a ja u sebi to nisam želio vjerovati da je tako, da sam prevaren.
Sve do jednoga trenutka kada mi je baka srušila taj moj svijet mašte, kada je rekla da joj je žao reći ali da ne vjerujem djedu da će me voditi na ribolov, da su mu važnije neke druge stvari u životu. I odlučio sam se osvetiti, privući pažnju na sebe. Terorističkim činom:-)
Djed je, kao što rekoh, po zanimanju bio lugar, po hobiju lovac.Streljivo za pušku nije se tada olako kupovalo kao danas, već su se prazne čahure spremale u džep, a kod kuće punile specijalnim alatima, doza za barut i slično. Gledao sam ga često dok je punio streljivo, čak sam i pomagao. I znao sam da barut postoji negdje u kući, po šupama, garaži….. I tražio sam barut da napunim taj rog pravim barutom.
Normalno, našao sam ga. Punu limenu kutijetinu crnog baruta, pljosnate kockice promjera oko 1-2 mm. U garaži, gdje srećom tada nije bilo djedovog Fiće, na podu sam istresao pola baruta, kao Blek iz stripa stavio par šaka kamenja i poklopio plastičnom kantom. Od tamo pa do oko 20 m udaljenih dvorišnih vrata, nasuo sam tanki trag baruta u obliku crte. Zatvorio sam vrata od garaže i provjerio još jednom jel baka spava, otišao do ulice i vidio da djeda nema u blizini. I potpalio barutnu crtu – fitilj. ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ – izgarao je barut dosta brzo, pratio sam pogledom plamičak čak i kada je otišao pod garažna vrata. BUUUUUM! Zvuk eksplozije i nije bio tako jak, jače se čula lomljava stakla. Od detonacije sam imao dojam da se streslo dvorište. Stakla sa sva 4 prozora na garažnim vratima nije bilo, kao ni sa bočnog prozora…a sve se pušilo, garažna vrata su se širom otvorila. Baka je onako iza sna bunovna istrčala na dvorište kao da je svi vrazi gone, vičući moje ime. Normalno da sam zdimio iza u vrt, pa se u zgodnom trenutku popeo u gornju trećinu krošnje, gdje sam se skrivao do navečer gledajući kako kroz dvorište defilira baka, djed koji je u ruci nosio remen za hlače spominjući batine, pa i otac koji je također mahao remenom. Pa da je čudo što netko nije obavijestio miliciju. Vikali su da se pojavim, da mi neće ništa, da me neće tući, da je baka već pokupila staklo i da sada skuplja rasute čavle, da nema veze što se razbio i punjač za akumulator….. međutim, nisu znali da više nisam naivan, od tada sam već sam saznao da ću na ribolov morati sam.

Tamo negdje prije, kroz razgovore na ovom blogu spomenulo se i koloriranje stripa. Danas se koloriranje stripa uglavnom vrši putem računalnih programa, kao i sama priprema za tisak uz to itd. Tako sada koloriram i ja. Čisti prsti i original tabla stripa na ekranu....

kadar iz stripa koloriran računalnim programom.

Međutim, pojedinci još uvijek strip koloriraju nesmanjenom žestinom ručno, raznim tehnikama: tempera, gvaš, akvarel, akrilikom i olovkama u boji. Najlepršaviji vizuelno je svakako akvarel, primjenjiv i brz gvaš. Akrilik je disciplina sama za sebe, iznimno dojmljiva...

Međutim, akvarel i gvaš su obilježili rad mnogih autora stripa. Za takve uratke normalno da je kvaliteta samih boja također presudna za izgled stripa.

Ovdje je kadar iz stripa STEVEN, izrađen gvašem.

Link na moga najvjernijeg fana Tommyja, postavio je novi crtež Opel Tigre :
Tommy design


27915

Radi pojedinih upita zašto me tolike dane nema na ulici, na ribolovu, u bircauzu...... moram odgovoriti da zajedno sa scenaristom iz Danske radim na novom projektu, oko 350 strana stripa je u igri. Projekt se zove HGB, a samo za vas stavljam jedan od kadrova u olovci. Mislim da sam odabrao dobar kadar:-).

Ovdje je skica za strip Warboss & Headhunters, kojega nisam nikada ni počeo raditi, sve je ostalo na tim skicama. Strip se temelji na madmaxovskoj tezi - nema goriva, ali nema ni hrane ni vode. Čovjek je sastavljen 70% od vode, a navodno je i jako jestiv. Mislim da sam dosta rekao o čemu se radi u stripu....


Link na moga najvjernijeg fana Tommyja:
Tommy design

I dalje se arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" vodi ovdje:


Link na post gdje je arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" od 17.01.2007. g.
27500

Promocija novih izdanja HDLSKL-a u okviru tribine "Vukovar Zagrebu" održana je dana 06.03.2008. godine s početkom u 19, 00 sati, pred oko 75 posjetioca, u dvorani Hrvatske kulturne zaklade Hrvatskog slova u Zagrebu, a organizirana je u suradnji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) i Centra za istraživanje ratnih zločina, Hrvatske kulturne zaklade i HKZ - Hrvatskog slova."Ovčara - krik u noći", "Borovsko nebo čisto jesmo li te voljeli svi isto" i dvd-a "Vukovarski rat", te strip-albuma "Einstein World", Promociju smo održali Danijel, Krešimir Bušić, Dunja, imenjak Nenad, Tiho Mraović i ja. Među posjetiocima bili su gospodin Zlatko Mehun, kustos Muzeja policije Željko Jamičić, iz MUP - ovog Odjela za odnose sa javnošću Lucija Butigan i Ivica Lajtner, Šimun Penava (Hrvatsko žrtvoslovno društvo), Vlado Ošust (dopredsjednik HDLSKL), predstavnici umirovljenih pripadnika 204. vu-brigade i vukovarski heroji Nikola Mažar, Komarac.... sa Grafičke akademije Vrbani sa Krka došao je Boris Mihaljević, producent Vojo Vidović i Miroslav Mikuljan s HTV-a, Silvio Martinović, Zlatko Godec, Zoran Matović, Capan, neizbježna Marija Renić Renki, i još puno ljudi koje je stvarno nemoguće nabrojati, jer bi sigurno nekoga zaboravio.

Fotografija za sada nemam, pa linkam prilog sa web stranice MUP RH-e gdje ih ima: Prilog o promociji projekta u Zagrebu 06.03.2008. g., prilog Lucija Butigan/MUP RHe

Normalno, i dalje se arhiva projekta "Ovčara - krik u noći" vodi ovdje:


Link na post gdje je arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" od 17.01.2007. g.

Ovo je četvrta promocija strip - projekta "Ovčara - krik u noći" i četvrta promocija strip-albuma "Einstein World", a pozvani smo još na nekoliko mjesta.....

Evo i jedna skica koja je prethodila izradi crteža u strip - projektu "Ovčara - krik u noći".



Link na moga najvjernijeg fana, postavio je svoj prvi crtež Eddieja:
Tommy design


27315

Promocija novih izdanja HDLSKL-a: "Ovčara - krik u noći", "Borovsko nebo čisto jesmo li te voljeli svi isto" i dvd-a "Vukovarski rat" održat će se u prostorijama "Hrvatskog slova" u sklopu Nacionalne sveučilišne knjižnice dana 06.03.2008. godine u 19, 00 sati. Pozivnica je upućena svim posjetiocima dobre volje, ulaz je slobodan, a biće upriličena i prigodna prodaja promoviranih izdanja kao i strip-albuma "Einstein World".

Došlo vrijeme i na glavni grad...... u sklopu ove promocije neće biti predstavljanja "Einstein Worlda", obzirom da se promoviraju izdanja HDLSKL-a. Prostorije "Hrvatskog slova" u sklopu Nacionalne sveučilišne knjižnice će nas ugostiti 06.03.2008. godine u 19, 00 sati. Pozivnica je upućena svim posjetiocima dobre volje, ulaz je slobodan, a biće upriličena i prigodna prodaja promoviranih izdanja kao i strip-albuma "Einstein World".

Što se tiče strip - projekta "Ovčara - krik u noći" ovdje se nalazi sva arhiva dosadašnjih medijskih praćenja ovog strip-projekta.

Link na post gdje je arhiva strip-projekta "Ovčara - krik u noći" od 17.01.2007. g.

27000

Dana 29. veljače 2008. g. u Ogranku Matice Hrvatske u Vinkovcima održana je promocija strip-projekta "Ovčara - krik u noći", knjige "Borovsko nebo čisto jesmo li te voljeli svi isto" i dvd-a "Vukovarski rat" pred oko 50-ak posjetilaca. U promociji su sudjelovali dr. Dražen Švagelj, mr. sci. Krešimir Bušić, prof. Danijel Rehak, Dubravko Duić - Dunja i moja malenkost. Program je ispred domaćina vodio Hrvoje Janković. Ozvučenje i videozid postavio je Silvio Jergović. Uz sve prisutne novinare, promociju je snimao Petar Klašnjo. Fotoaparatima je rukovalo njih nekoliko. Izlaganje su pratili i stari i mladi sa zanimanjem, a dr. Švagelj je najavio i mogućnost promocije u vinkovačkoj gimnaziji za gimnazijalce.



Link na moga najvjernijeg fana, nacrtao je karikaturu kakvu do sada sigurno niste vidjeli:
Tommy design


26860